Izloženi ciklus slika, naslovom NEPOZNATI PUTEVI, slikarice Alise Bakamovic TeletoviÄ, pokazuje nam jedan zaokruženi fragment njezina bogatog opusa. Ako je uopÄe moguÄe dijeliti ga u cikluse to je viÅ¡e organizacijski postupak, jer se ovo slikarstvo preljeva i buja u vlastitim svjetovima i relacijama, živim i vitalnim simbolima, jarkom i zvuÄnom koloritu, Å¡to sve skupa nastavlja jedan nepredvidiv i kompleksan slikarski svijet i njegov specifiÄni život. Ostvaren na papiru i platnu, akrilikom, pastelom, mjeÅ¡anjem tehnika u Äudnovata sazvuÄja, harmoniziranja i slikarskih postupaka i struktura. Alisa je zavrÅ¡ila studije svoje umjetnosti, ali je vjerojatno najveÄa i najplodonosnija, ona kojom su je darivali život i usud osobno.
Alisa je odista stanovnik i sanovnik zemalja Äuda. RoÄena u Äudesno lijepom Mostaru gdje je živjela do punoljetstva, od užasa ratnih zbivanja izbjegla, naÅ¡la se na drugom karaju Planeta, prvotno zvanog Terra australis inkognita. To je i ostala, Australia krcata Äudesima. Njezini  tisuÄljetni žitelji Aboridžini, kao da su je zaÄarali zauvijek. Svojim cirkularnim poimanjem vremenskih protoka, vremenom snivanja, prožimanja proÅ¡losti, sadaÅ¡njosti, mitova, snova, zbilje. Ritualno-magijskim, visokosimboliÄkim, tradicionalnim slikarstvom koje datira od samih izmaglica prapoÄela. ZaÅ¡to ovo pominjem kao bitno?
Zato Å¡to je Alisa to osjetila svojim umjetniÄkim senzibilitetom, doživjela izravnim kontaktima, živjela punim intenzitetom sedamnaest godina. I bilježila kistom, vlastitim doživljajem i poimanjem. Ogromne, gotov nepojamne prostore, snolike krajolike, ogromna nebesa Äudesnih boja, brojne endemske vrste flore i faune koje su odista impresivne i strancu nadasve zaÄudne. Crvene pustinje, prekonoÄ rascvale u Äudo. Sjemena koja godinama miruju u Ävrstim oklopima, i koja se rascvataju i bujaju tek iza požara. FantastiÄne ptice. Leptiri i reptili. Doslovno, zemlja Äuda. I Alisa to slika, bilježi, useljava u vlastito umjetniÄko biÄe. Å to rezultira novim, samo njezinim, simbolima, ritmovima, zvuÄanjem i znaÄenjem. U brojnim njezinim slikama opsesivni je motiv par nomadskih ptica emu, drugih po veliÄini na svijetu, ptica gotov visine Äovjeka koje nemaju krila i ne lete, a glasaju se poput prastarih glazbala. One bivaju slikarici simbolom ljubavi, prisnosti, zajedniÅ¡tva dva biÄa. Zatim su tu BiÄa nalik AnÄelima, Äuvari doma i života. Pa oko kao moguÄnost stalnog promatranja od strane nadnaravnog, kao i samopromatranja u svim dimenzijama. Leptiri. Drvo pola crno, spaljeno, a pola bujno i zeleno. Pustinja. Mladi Mjesec. Sunce. Cvjetovi. LeteÄa ljudska biÄa. Drevni ostatci mora u kontinentu. I boje, obilje Äistih, intenzivnih boja koje oÄaravaju onog ko ulazi u svijet ovih slika. Slikarica Alisa stvara vlastitu mitologiju, splet pripovijesti ispripovijedanih jezikom slikarskim, prevedivim na sve jezike.
Tu su, u slikarskom postupku, Äesto prisutne i funkcionalno upotrijebljene kao sredstvo spontanog izriÄaja, konstante i znaÄajke djeÄijeg crteža. A koji je prije svega psiholoÅ¡ki fenomen, dakako s prateÄom estetskom kvalitetom. Vidjet Äemo ih kod arhetipske kuÄe, ljudskog lika, predimenzioniranju znaÄajnog, Äestom nedostatku perspektive, igri boja, kompoziciji, nepatvorenoj emociji. Vrlo je zanimljivo i kreativno poticajno, komunicirati s slikama Alise TeletoviÄ. One su vatromet emocija, vitaliteta, svježine, života, igre…Terra australis znaÄajna je i živuÄa u unutarnjim svjetovima Slikarice. A svaki unutarnji svijet, po sebi je inkognita. Na tim nepoznatim putevima se i susreÄemo, zaÄuÄeni i oÄarani ovim slikama.
Ljubica OstojiÄ
Â