Preporod Galerija

Izloženi ciklus slika, naslovom NEPOZNATI PUTEVI, slikarice Alise Bakamovic Teletović, pokazuje nam jedan zaokruženi fragment njezina bogatog opusa. Ako je uopće moguće dijeliti ga u cikluse to je više organizacijski postupak, jer se ovo slikarstvo preljeva i buja u vlastitim svjetovima i relacijama, živim i vitalnim simbolima, jarkom i zvučnom koloritu, što sve skupa nastavlja jedan nepredvidiv i kompleksan slikarski svijet i njegov specifični život. Ostvaren na papiru i platnu, akrilikom, pastelom, mješanjem tehnika u čudnovata sazvučja, harmoniziranja i slikarskih postupaka i struktura. Alisa je završila studije svoje umjetnosti, ali je vjerojatno najveća i najplodonosnija, ona kojom su je darivali život i usud osobno.

Alisa je odista stanovnik i sanovnik zemalja čuda. Rođena u čudesno lijepom Mostaru gdje je živjela do punoljetstva, od užasa ratnih zbivanja izbjegla, našla se na drugom karaju Planeta, prvotno zvanog Terra australis inkognita. To je i ostala, Australia krcata čudesima. Njezini  tisućljetni žitelji Aboridžini, kao da su je začarali zauvijek. Svojim cirkularnim poimanjem vremenskih protoka, vremenom snivanja, prožimanja prošlosti, sadašnjosti, mitova, snova, zbilje. Ritualno-magijskim, visokosimboličkim, tradicionalnim slikarstvom koje datira od samih izmaglica prapočela. Zašto ovo pominjem kao bitno?

Zato što je Alisa to osjetila svojim umjetničkim senzibilitetom, doživjela izravnim kontaktima, živjela punim intenzitetom sedamnaest godina. I bilježila kistom, vlastitim doživljajem i poimanjem. Ogromne, gotov nepojamne prostore, snolike krajolike, ogromna nebesa čudesnih boja, brojne endemske vrste flore i faune koje su odista impresivne i strancu nadasve začudne. Crvene pustinje, prekonoć rascvale u čudo. Sjemena koja godinama miruju u čvrstim oklopima, i koja se rascvataju i bujaju tek iza požara. Fantastične ptice. Leptiri i reptili. Doslovno, zemlja čuda. I Alisa to slika, bilježi, useljava u vlastito umjetničko biće. Što rezultira novim, samo njezinim, simbolima, ritmovima, zvučanjem i značenjem. U brojnim njezinim slikama opsesivni je motiv par nomadskih ptica emu, drugih po veličini na svijetu, ptica gotov visine čovjeka koje nemaju krila i ne lete, a glasaju se poput  prastarih glazbala. One bivaju slikarici simbolom ljubavi, prisnosti, zajedništva dva bića. Zatim su tu Bića nalik Anđelima, čuvari doma i života. Pa oko kao mogućnost stalnog promatranja od strane nadnaravnog, kao i samopromatranja u svim dimenzijama. Leptiri. Drvo pola crno, spaljeno, a pola bujno i zeleno. Pustinja. Mladi Mjesec. Sunce. Cvjetovi. Leteća ljudska bića. Drevni ostatci mora u kontinentu. I boje, obilje čistih, intenzivnih boja koje očaravaju onog ko ulazi u svijet ovih slika. Slikarica Alisa stvara vlastitu mitologiju, splet pripovijesti ispripovijedanih jezikom slikarskim, prevedivim na sve jezike.

Tu su, u slikarskom postupku, često prisutne i funkcionalno upotrijebljene kao sredstvo spontanog izričaja, konstante i značajke dječijeg crteža. A koji je prije svega psiholoÅ¡ki fenomen, dakako s pratećom estetskom kvalitetom. Vidjet ćemo ih kod arhetipske kuće, ljudskog lika, predimenzioniranju značajnog, čestom nedostatku perspektive, igri boja, kompoziciji, nepatvorenoj emociji. Vrlo je zanimljivo i kreativno poticajno, komunicirati s slikama Alise Teletović.  One su vatromet emocija, vitaliteta, svježine, života, igre…Terra australis značajna je i živuća u unutarnjim svjetovima Slikarice. A svaki unutarnji svijet, po sebi je inkognita. Na tim nepoznatim putevima se i susrećemo, začuÄ‘eni i očarani ovim slikama.

Ljubica Ostojić